PRESLATKI RAKUNI, PRAVI SMO VESELJACI,slike i gifovi za odmor.

PRESLATKI RAKUNI, PRAVI SMO VESELJACI.

Način života: usamljenici; aktivni su tokom noći, dok dan provode u skrovištu, spavajući; dobro se penju i plivaju; zimi ih može biti 4–5 u istoj jazbini; u tom periodu troše zalihe sala, ali ne padaju u zimski san. Ishrana: riba, jaja, voće i povrće, zrnevlje i razne bobice. Dužina: 60–105 centimetara (sa repom). Težina: 3–9 kilograma. Razmnožavanje: pare se u januaru i februaru; graviditet traje oko dva meseca; ženka rađa 2–4 slijepa i bezuba mlada; progledaju poslije tri nedjelje, a sisaju dok ne navrše dva mjeseca. Životni vijek: 15–20 godina. Prije jela hranu potapaju u vodu i trljaju je prednjim šapama kao da je peru. 

 AL SMO NESTAŠNI.

 I OVO ZNAMO.

Rakuni žive u šumskim predjelima i rijetko se udaljavaju od vode. Aktivniji su noću nego danju. Periode odmora provode u jazbinama, dupljama drveća ili na drugim skrovitim mjestima. Kada se pokrenu, rakuni lako preplivavaju potoke i rijeke i penju se na drveće u potrazi za hranom. Noge osjetljive na dodir koriste da ščepaju plijen koji zatim kidaju velikim zalogajima. Rakuni u toplijim dijelovima ne spavaju zimski san, iako u hladnijim sjevernim predjelima to ponekad čine. U stvari, riječ je samo o polusnu, jer povremeno izlaze kada se stišaju teške vremenske prilike. 

 OTVORI HOĆU BOMBON.

  Mužjaci uglavnom žive sami, ali podnose prisustvo ženki na svojoj teritoriji ili u njenoj blizini. Parenje se odvija u proljeće, a mladi dolaze na svijet nekoliko mjeseci kasnije. Oni ostaju s majkom do sljedećeg proljeća.

ZNAM UŽIVATI.

 VOLIM SE KUPATI.

OVE PRESLATKE BEBE RAKUNA, SIGURNO ĆE VAS RAZNJEŽITI.

OVE PRESLATKE BEBE RAKUNA, SIGURNO ĆE VAS RAZNJEŽITI.

OHHHHH.

MOJE  BEBICE.

Razmnožavanje

Rakuni se obično pare u periodu kojeg izaziva povećana količina svjetlosti između kasnog siječnja i sredine ožujka. Međutim, postoje veće regionalne razlike koje količina svjetlosti ne može u potpunosti izazvati. Na primjer, dok se rakuni na jugu SAD-a obično pare kasnije od prosjeka, sezona parenja u Manitobi ima svoj vrhunac kasnije nego obično u ožujku i nastavlja se do lipnja.Tijekom sezone parenja, mužjaci lutaju svojom teritorijom u potrazi za ženkama u pokušaju da ih zavedu u periodu od tri do četiri dana kada je začeće moguće. 

Ovi susreti se često dešavaju na glavnim mjestima okupljanja.Kopulacija, uključujući i predigru, može trajati preko jednog sata i ponavlja se nekoliko noći zaredom.Pretpostavlja se da slabiji pripadnici muških grupa također dobijaju šansu za parenje jer se snažniji ne mogu pariti sa svim dostupnim ženkama.

Mladunac

Nakon skotnosti od 63 do 65 dana (iako je moguće od 54 do 70 dana), ženka donosi na svijet leglo od dva do pet mladunaca.Prosječna veličina legla mnogo varira po staništu, od 2,5 u Alabami do 4,8 u Sjevernoj Dakoti.Veća legla su češća na područjima sa većom stopom smrtnosti od, npr., lova ili hladnih zima.Dok muški jednogodišnjaci dostižu spolnu zrelost tek nakon glavne sezone parenja, jednogodišnje ženke mogu nadoknaditi visoku stopu smrtnosti i ponekada rađaju 50% svih mladih rođenih tijekom jedne godine. 

Mužjaci ne pomažu u podizanju mladih.Mladunci su slijepi i gluhi na rođenju, ali je njihova maska već vidljiva na svijetlom krznu.Težina 10 cm dugog mladunca na rođenju je između 60 i 75 grama.Ušni kanali im se otvaraju nakon 18 do 23 dana, nekoliko dana prije nego im se oči otvore po prvi put.

 

Kada mladunci postignu težinu od oko 1 kg, oni počinju istraživati svijet izvan jazbine; čvrstu hranu počinju jesti nakon šest do devet tjedana.Nakon ovoga ih majka sve manje doji; odbija ih od sise nakon 16 tjedana.

 

U jesen, nakon što im je majka pokazala jazbine i mjesta za hranjenje, mladunci se razilaze.Dok mnoge ženke ostaju blizu teritorije svoje majke, mužjaci se ponekada udalje više od 20 km.To se smatra instinktivnim ponašanjem koje sprječava parenje u srodstvu.Međutim, majka i mladunci u hladnim područjima tijekom hladnijih zima ponekada dijele jazbinu.

Kao ljubimci

Kavez sa penjalicama, mjestima za skrivanje i bazenom.

Kao i kod većine egzotičnih ljubimaca, držanje rakuna zahtijeva mnogo vremena i strpljenja.Rakuni se mogu ponašati nepredviđeno i agresivno i može ih biti prilično teško naučiti da razumiju i slušaju naredbe. U mjestima gdje držanje rakuna kao ljubimaca nije zabranjeno, kao u Wisconsinu i drugim državama SAD-a, dozvola za držanje egzotičnih ljubimaca će možda biti potrebna.

Spolno zreli rakuni često pokazuju agresivno prirodno ponašanje kao što je griženje tijekom sezone arenja. Steriliziranje kada su stari oko pet ili šest mjeseci smanjuje šanse za razvoj agresivnog ponašanja. Rakuni mogu postati pretili i imati druge poremećaje zbog loše ishrane i nedostatka vježbanja. Kada ih se dugo vremena hrani hranom za mačke, rakuni mogu dobiti kostobolju.Zbog rezultata istraživanja o njihovom društvenom ponašanju, sada se prema zakonu u Austriji i Njemačkoj moraju držati barem dva rakuna kako bi se spriječila usamljenost.Rakuni se obično drže u većem kavezu (u kući ili izvan kuće), što je također zahtijev zakona u Austriji i Njemačkoj; obično se ne drže u kući jer zbog svoje prirodne radoznalosti mogu napraviti štetu.

Kada se uzmu mladunci, moguće ih je rehabilitirati i vratiti u divljinu. Međutim, ne zna se da li se dobro prilagode životu u divljini. Hranjenje mladunaca kravljim mlijekom umjesto zamjenskim mlijekom ili sličnim produktom može biti opasno za njihovo zdravlje. 

 PRAVE SMO BEBICE.