RAKUNI / RACCOON / UVIJEK SMO VESELI I NESTAŠNI.

RAKUNI / RACCOON / UVIJEK SMO VESELI I NESTAŠNI.

O životinji

Naziv

Američki rakun (Procyon lotor)

Podneblje

južni dio Sjeverne Amerike

Stanište

šume, močvare, prerije, parkovi

Opis

Način života: usamljenici; aktivni su tokom noći, dok dan provode u skrovištu, spavajući; dobro se penju i plivaju; zimi ih može biti 4–5 u istoj jazbini; u tom periodu troše zalihe sala, ali ne padaju u zimski san. Ishrana: riba, jaja, voće i povrće, zrnevlje i razne bobice. Dužina: 60–105 centimetara (sa repom). Težina: 3–9 kilograma. Razmnožavanje: pare se u januaru i februaru; graviditet traje oko dva meseca; ženka rađa 2–4 slijepa i bezuba mlada; progledaju poslije tri nedjelje, a sisaju dok ne navrše dva mjeseca. Životni vijek: 15–20 godina. Prije jela hranu potapaju u vodu i trljaju je prednjim šapama kao da je peru. 

Rakun, simpatična životinja s "naočalama" tj. crnim pjegama oko očiju, pripada skupini divljih zvijeri iz istoimene porodice. Živi u Sjevernoj Americi. Po nekim je svojim osobinama sličan medvjedu.

 Kako izgleda

Velik je poput srednjeg psa, na primjer poput zlatnog retrivera. Sivosmeđeje boje i ima dugačak rep. Na nogama ima pet prstiju, poput čovjeka.

Što jede 

Hrani se žabama, ribama, pticama, biljkama. Ali i jajima, lubenicom, kukuruzom. 

Kada lovi

Lovi po noći i u sumrak, a danju spava u duplji kakvog drveta.

  Gdje živi

Živi u šumskim predjelima bogatim rijekama, potocima, jezerima.

  Koliko se mladih okoti

Nakon dva mjeseca nošenja ženka okoti četiri-pet mladih za koje se brine godinu dana.

  Jeste li znali…

...  da su rakunova koža i rep dio legende o američkim traperima? Ti lovci na krznaše pravili su od nje kape znamenite upravo po tom repu;
...  da je rakunovo krzno skupocjeno, pa su nekoć od lova na te životinje živjele mnoge obitelji;
...  da su rakuni često kućni ljubimci? No oni su i vrlo nestašni - u potrazi za hranom uvijek nešto razbiju, proliju... Nađeš li pod prekriven prosutim jelom -odmah znaš tko je to učinio;
... da ih se smatra vrlo pametnim i lukavim životinjama;
... da rakun hranu prije nego što je pojede opere prednjim nogama (ako mu je voda blizu)?

  Rakun - latinski: Procyon lotor Danas, zbog narušene prirodne ravnoteže svoja prirodna staništa zamjenjuje gradskim predgrađima, čak i središtima velikih gradova. Tamo noću iz smeća izvlači ostatke hrane. Pred zoru se povlači u svoje skrovište.
• Rakun je i velika štetočina - napada kokoši i oštećuje voćnjake.

Prosječan rakun naraste od 0,62 do 1 metra (u visinu ubrajamo i rep, na koji otpada 20 do 40 cm), a u prirodi (živi u šumama SAD-a, Južne Amerike i Kanade) se hrani miševima, peradi, jajima, insektima, ribama i žabama. Ako ga se odvažite uzeti za kućnog ljubimca, uvijek ga možete staviti na dijetu oraščića i voća, koje mu je također milo, ali ipak nedovoljno. 

Rakuni se ne preporučuju ako tražite mirne i umiljate kućne životinje - vrlo su opaki, destruktivni i rade nerede, a osim što napadaju, znaju i jako ugristi. Sve to kada odrastu pa se mnogi ljudi oduševe slatkoćom malog rakuna, da bi ga nakon ‘puberteta’ jednostavno odbacili kao zastarjeli PC. 

Rakun i njegova vlasnica – rakun je jedna od zahtjevnijih varijanti egzotičnog kućnog ljubimca  

Oni najuporniji svjedoče kako se rakun može donekle kontrolirati, ako mu osigurate vlastiti prostor, ali nikako ne kavez - vlasnici koji ih drže u kućama kažu da svoje rakune zaključavaju u za njih posebno izdvojenim spavaćim sobama, iako će od kreveta vrlo brzo napraviti konfete. A ako ih u napadu bijesa pokušate kazniti udarcem, bolje ni ne pomišljajte na to – najmirniji i najbolje istreniran rakun takav će potez odmah protumačiti kao napad i u samoobrani vas pošteno iskasapiti. 

Ako je to ikakva utjeha pored svih poteškoća (a izazov je upravo jedan od razloga zašto se sve više ljudi želi brinuti za ove ćudljive životinje), spomenimo i to da rakuna treba kupati jako rijetko. I to tako da ga smjestite u kadu s brdom igračaka, s kojima se voli igrati poput djeteta. 

 ALI UZ VELIKU UPORNOST ON JE DIVAN LJUBIMAC.

RAKUNI-SVE NAŠE VRAGOLIJE. PRAVI SMO VESELJACI.

 RAKUNI-SVE NAŠE VRAGOLIJE. PRAVI SMO VESELJACI.

Ishrana
Iako su obično noćne životinje, rakuni su ponekada aktivni danju kako bi iskoristili dostupne izvore hrane. Ishrana im se sastoji od oko 40% beskralježnjaka i 27% kralježnjaka. Budući da mu se ishrana sastoji od razne hrane, Zeveloff tvrdi da je rakun "možda jedna od oportunističkijih životinja na svijetu".Iako se u proljeće i rano ljeto uglavnom hrani kukcima, crvima i drugim životinjama dostupnim rano u godini, više voli voće i orašaste plodove, poput žireva i lješnjaka; oni se pojavljuju kasno u ljeto i u jesen i predstavljaju bogat izvor kalorija za skupljanje masnih naslaga za zimu. Unatoč uobičajenom mišljenju, rakuni jedu aktivan i veliki plijen poput ptica i sisavaca vrlo rijetko, budući da više vole plijen kojeg je lakše uloviti, posebno ribe i vodozemce.Kada ima dosta hrane, rakuni mogu razviti jaka induvidualna preferiranja prema nekoj vrsti hrane. U sjevernom dijelu svojeg reala rakuni padaju u zimski san i drastično smanjuju svoju aktivnost sve dok se snijeg ne otopi.

Pranje hrane

Rakuni u zatočeništvu često peru hranu prije nego što je pojedu.

Rakuni skupljaju hranu i druge predmete svojim prednjim udovima kako bi ih razgledali i otklonili neželjene dijelove. Osjetljivost na dodir njihovih prednjih udova se povećava ako se ova radnja odvija pod vodom, budući da voda omekšava tvrdi sloj koji prekriva šape.Međutim, ponašanje promatrano kod rakuna u zatočeništvu, kada odnose hranu do vode i "peru" je prije nego što je pojedu, nije zabilježeno u divljini.Prirodoslovac Georges-Louis Leclerc, Comte de Buffon (1707.–1788.) je vjerovao da rakuni nemaju adekvatnu proizvodnju pljuvačke koja vlaži hranu, pa da stoga moraju vlažiti hranu, ali ovo je sigurno netočno. Rakuni u zatočeništvu vlaže hranu češće kada potok nije dalje od 3 m od njih.Naširoko prihvaćena teorija kaže da je vlaženje instinktivno ponašanje koje imitira traženje hrane na obalama rijeka i sl. Ovo podržavaju zapažanja da hranu podrijetlom iz vode rakuni češće vlaže. Izgleda da čišćenje prljave hrane nije razlog "pranja". Stručnjaci su bacili sumnju na vjerodostojnost zapažanja divljih rakuna dok vlaže hranu.

Razmnožavanje
Rakuni se obično pare u periodu kojeg izaziva povećana količina svjetlosti između kasnog siječnja i sredine ožujka. Međutim, postoje veće regionalne razlike koje količina svjetlosti ne može u potpunosti izazvati. Na primjer, dok se rakuni na jugu SAD-a obično pare kasnije od prosjeka, sezona parenja u Manitobi ima svoj vrhunac kasnije nego obično u ožujku i nastavlja se do lipnja.Tijekom sezone parenja, mužjaci lutaju svojom teritorijom u potrazi za ženkama u pokušaju da ih zavedu u periodu od tri do četiri dana kada je začeće moguće. Ovi susreti se često dešavaju na glavnim mjestima okupljanja. Kopulacija, uključujući i predigru, može trajati preko jednog sata i ponavlja se nekoliko noći zaredom. Pretpostavlja se da slabiji pripadnici muških grupa također dobijaju šansu za parenje jer se snažniji ne mogu pariti sa svim dostupnim ženkama. U jednom sitraživanju provedenom na jugu Teksasa tijekom sezona parenja od 1990. do 1992. godine, oko jedne trećine svih ženki se parilo sa više nego jednim mužjakom. Ako ženka ne postane skotna ili ako rano izgubi mladunce, ponekada ponovo postane plodna nakon 80 do 140 dana.
Mladunac
Nakon skotnosti od 63 do 65 dana (iako je moguće od 54 do 70 dana), ženka donosi na svijet leglo od dva do pet mladunaca.Prosječna veličina legla mnogo varira po staništu, od 2,5 u Alabami do 4,8 u Sjevernoj Dakoti.Veća legla su češća na područjima sa većom stopom smrtnosti od, npr., lova ili hladnih zima.Dok muški jednogodišnjaci dostižu spolnu zrelost tek nakon glavne sezone parenja, jednogodišnje ženke mogu nadoknaditi visoku stopu smrtnosti i ponekada rađaju 50% svih mladih rođenih tijekom jedne godine.Mužjaci ne pomažu u podizanju mladih. Mladunci su slijepi i gluhi na rođenju, ali je njihova maska već vidljiva na svijetlom krznu.Težina 10 cm dugog mladunca na rođenju je između 60 i 75 grama. Ušni kanali im se otvaraju nakon 18 do 23 dana, nekoliko dana prije nego im se oči otvore po prvi put. Kada mladunci postignu težinu od oko 1 kg, oni počinju istraživati svijet izvan jazbine; čvrstu hranu počinju jesti nakon šest do devet tjedana.Nakon ovoga ih majka sve manje doji; odbija ih od sise nakon 16 tjedana.U jesen, nakon što im je majka pokazala jazbine i mjesta za hranjenje, mladunci se razilaze. Dok mnoge ženke ostaju blizu teritorije svoje majke, mužjaci se ponekada udalje više od 20 km.To se smatra instinktivnim ponašanjem koje sprječava parenje u srodstvu.Međutim, majka i mladunci u hladnim područjima tijekom hladnijih zima ponekada dijele jazbinu.

Dužina života
Rakuni u zatočeništvu mogu doživjeti više od 20 godina.
Rakuni u zatočeništvu mogu živjeti više od 20 godina.Međutim, dužina života u divljini je samo 1,8 do 3,1 godina, ovisno o uvjetima koji se odnose na gustoću prometa, lov i vrijeme. Nije neobično da samo polovica mladunaca rođenih tijekom jedne godine prežive cijelu godinu. Nakon ove točke, godišnja smrtnost pada na između 10 i 30%. Mladi rakuni su ranjivi na gubitak majke ili glad, posebno tijekom dugih i hladnih zima.Najčešći prirodni uzrok smrti kod sjevernoameričke populacije rakuna je pseća kuga, koja može dostići epidemijske razmjere i ubiti gotovo cijelu lokalnu populaciju rakuna. U područjima sa gustim prometom i raširenim lovom ovi čimbenici mogu biti krivi za 90% smrti odraslih rakuna.
Najvažniji prirodni grabežljivci rakuna su ris, kojot i velike sove koje uglavnom love mladunce. U Zaljevu Chesapeake rakuni su među najvažnijim plijenom bjeloglavog štekavca. U arealima u koje su uvezeni u bivšem Sovjetskom savezu njihovi glavni neprijatelji su vukovi, risevi i sove. Međutim, grabežljivci nisu glavni uzrok smrti, posebno zato što su veći grabežljivci u mnogim područjima koja rakuni nastanjuju istrijebljeni.

 Inteligencija
Postoji samo nekoliko istraživanja o mentalnim sposobnostima rakuna, a većina se njih temelji na čulu dodira ove životinje. U istraživanju etologa H. B. Davisa iz 1908. godine, rakuni su uspjeli otvoriti 11 od 13 kompleksnih brava u manje od 10 pokušaja i nisu imali problema u ponavljanju akcije kada su brave bile promijenjene ili okrenute naopačke. Davis je zaključio da su razumjeli apstraktne principe mehanizama za zaključavanje i da je njihova brzina učenja ekvivalentna nekim primatima. Istraživanja iz 1963., 1973., 1975. i 1992. godine koncentrirale su se na pamćenje rakuna i dokazale da oni mogu pamtiti rješenja zadataka do tri godine.U istraživanju B. Pohl iz 1992. godine rakuni su mogli odmah razlikovati identične i različite simbole tri godine nakon kratke faze učenja.Stanislas Dehaene navodi u svojoj knjizi The Number Sense da rakuni mogu razlikovati kutije koje sadrže dvije ili četiri bobice grožđa od onih koje sadrže tri.

Ponašanje
Društveno ponašanje

Rakuni na drvetu. Društvena struktura rakuna grupira se u ono što Ulf Hohmann naziva "troklasnim društvom".

Istraživanja tijekom 1990-ih godina od etologa Stanleya D. Gehrta i Ulfa Hohmanna pokazala su da su rakuni društveni što se tiče različitih spolova i da nisu tipično solitarni, kako se prije smatralo. Ženke u srodstvu žive u takozvanom fisijsko-fuzijskom društvu, tj. dijele zajednički prostor i povremeno se susreću na područjima za hranjenje i razmnožavanje.Nesrodni mužjaci često formiraju nestalne društvene grupe mužjaka kako bi održali poziciju protiv drugih mužjaka tijekom sezone parenja – ili protiv drugih potencijalnih prijetnji. Takve grupe obično čine najviše četiri jedinke. Budući da neki mužjaci pokazuju agresivno ponašanje prema mladuncima koji im nisu u srodstvu, majke se izoliraju od ostalih rakuna dok njihovi mladi nisu dovoljno veliki da bi se obranili.Po pitanju ova tri načina života prisutna u rakuna, Hohmann je njihovu društvenu strukturu nazvao troklasnim društvom. Samuel I. Zeveloff, profesor zoologije na Državnom sveučilištu Weber i autor knjige Raccoons: A Natural History (Rakuni: prirodoslovlje), pažljiviji je u svojim interpretacijama i zaključuje da barem ženke žive same većinu vremena i, prema istraživanju Erika K. Fritzella u Sjevernoj Dakoti 1978. godine, također i mužjaci ako žive na područjima gdje je gustoća populacije malena.
Oblik i veličina rakunova teritorija varira s obzirom na njegovu starost, spol i stanište: odrasli drže područja koja su dvostruko veća nego ona mladih jedinki.Dok veličine teritorija u negostoljubivim prerijama Sjeverne Dakote variraju između 7 i 50 km² u mužjaka i između 2 i 16 km² u ženki, prosječna veličina u močvarama jezera Erie je 0,49 km². Bez obzira na to da li se teritoriji više jedinki preklapaju, obično se ne brane aktivno izvan sezone parenja ako ima dovoljno hrane. Pretpostavlja se da se granice teritorija obilježavaju mirisom, koji također služi za identificiranje jedinki. Mokraća i izmet na zajedničkim mjestima za obavljanje nužde mogu dati informacije o područjima za hranjenje, budući da je zabilježeno da se rakuni tu okupljaju za zajedničko hranjenje, spavanje i igranje.Što se tiče generalnog ponašanja rakuna, Gehrt ističe da "se obično može naći 10 do 15% onih koji se ponašaju potpuno suprotno" od očekivanog.