VESELI RAKUNI. Zašto da ih ne volimo? POGLEDAJTE OVE PRESLATKE VRAGOLANE.

VESELI RAKUNI. Zašto da ih ne volimo? POGLEDAJTE OVE PRESLATKE VRAGOLANE.

Rakun (Procyon lotor) sisavac je srednje veličine koji nastanjuje Sjevernu Ameriku. On je najveći pripadnik porodice Procyonidae; dug je od 40 do 70 cm i teži između 3,5 i 9 kg, a ishrana mu se sastoji od oko 40% beskralješnjaka, 33% biljaka i 27% kralješnjaka. Ima sivkasto krzno, od kojeg je skoro 90% gusto potkrzno koje ga štiti od hladnoće. Dvije su prepoznatljive odlike rakuna izuzetno spretne ruke i "maska" na licu; to su česte teme u mitologiji nekih sjevernoameričkih starosjedilačkih plemena. Rakuni su poznati po svojoj inteligenciji, a istraživanja su pokazala da rješenja zadataka mogu pamtiti do tri godine.

 AHH  PAMETAN SAM.

Prvobitno su stanište rakuna umjerene i mješovite šume Sjeverne Amerike, ali zbog svoje prilagodljivosti staništu proširili su svoj areal na planinska područja, obalne močvare i urbana područja, gdje ih mnogi ljudi smatraju štetočinama. Zbog bjegova i uvođenja sredinom 20. stoljeća, rakuni danas nastanjuju središnji dio Europe, Kavkaz i Japan.
Iako se prije smatralo da je samotna životinja, sada postoje dokazi da rakuni pokazuju društveno ponašanje specifično za spolove. Ženke u srodstvu često dijele neko područje, dok nesrodni mužjaci žive zajedno u grupi od najviše četiri životinje kako bi održali svoju poziciju protiv drugih mužjaka tijekom sezone parenja. Veličina teritorija varira od tri hektara kod ženki u gradovima do 50 km² kod mužjaka koji nastanjuju preriju. Nakon skotnosti od oko 65 dana u proljeće se rađa dva do pet mladunaca. Mladunce odgaja majka sve do disperzije u kasnu jesen. Iako rakuni u zatočeništvu mogu doživjeti 20 godina, njihova prosječna dužina života u divljini samo je 1,8 do 3,1 godina. U mnogim su slučajevima lov i promet dva najčešća uzroka smrti.

Ishrana
Iako su obično noćne životinje, rakuni su ponekada aktivni danju kako bi iskoristili dostupne izvore hrane.Ishrana im se sastoji od oko 40% beskralježnjaka i 27% kralježnjaka.Budući da mu se ishrana sastoji od razne hrane, Zeveloff tvrdi da je rakun "možda jedna od oportunističkijih životinja na svijetu".Iako se u proljeće i rano ljeto uglavnom hrani kukcima, crvima i drugim životinjama dostupnim rano u godini, više voli voće i orašaste plodove, poput žireva i lješnjaka; oni se pojavljuju kasno u ljeto i u jesen i predstavljaju bogat izvor kalorija za skupljanje masnih naslaga za zimu. Unatoč uobičajenom mišljenju, rakuni jedu aktivan i veliki plijen poput ptica i sisavaca vrlo rijetko, budući da više vole plijen kojeg je lakše uloviti, posebno ribe i vodozemce.Kada ima dosta hrane, rakuni mogu razviti jaka induvidualna preferiranja prema nekoj vrsti hrane.U sjevernom dijelu svojeg reala rakuni padaju u zimski san i drastično smanjuju svoju aktivnost sve dok se snijeg na otopi.

Pranje hrane
Rakuni u zatočeništvu često peru hranu prije nego što je pojedu.
Rakuni skupljaju hranu i druge predmete svojim prednjim udovima kako bi ih razgledali i otklonili neželjene dijelove. Osjetljivost na dodir njihovih prednjih udova se povećava ako se ova radnja odvija pod vodom, budući da voda omekšava tvrdi sloj koji prekriva šape. Međutim, ponašanje promatrano kod rakuna u zatočeništvu, kada odnose hranu do vode i "peru" je prije nego što je pojedu, nije zabilježeno u divljini.Rakuni u zatočeništvu vlaže hranu češće kada potok nije dalje od 3 m od njih. Naširoko prihvaćena teorija kaže da je vlaženje instinktivno ponašanje koje imitira traženje hrane na obalama rijeka i sl. Ovo podržavaju zapažanja da hranu podrijetlom iz vode rakuni češće vlaže. Izgleda da čišćenje prljave hrane nije razlog "pranja".Stručnjaci su bacili sumnju na vjerodostojnost zapažanja divljih rakuna dok vlaže hranu.

Razmnožavanje
Rakuni se obično pare u periodu kojeg izaziva povećana količina svjetlosti između kasnog siječnja i sredine ožujka. Međutim, postoje veće regionalne razlike koje količina svjetlosti ne može u potpunosti izazvati. Na primjer, dok se rakuni na jugu SAD-a obično pare kasnije od prosjeka, sezona parenja u Manitobi ima svoj vrhunac kasnije nego obično u ožujku i nastavlja se do lipnja. Tijekom sezone parenja, mužjaci lutaju svojom teritorijom u potrazi za ženkama u pokušaju da ih zavedu u periodu od tri do četiri dana kada je začeće moguće. Ovi susreti se često dešavaju na glavnim mjestima okupljanja.Kopulacija, uključujući i predigru, može trajati preko jednog sata i ponavlja se nekoliko noći zaredom. Pretpostavlja se da slabiji pripadnici muških grupa također dobijaju šansu za parenje jer se snažniji ne mogu pariti sa svim dostupnim ženkama.U jednom sitraživanju provedenom na jugu Teksasa tijekom sezona parenja od 1990. do 1992. godine, oko jedne trećine svih ženki se parilo sa više nego jednim mužjakom. Ako ženka ne postane skotna ili ako rano izgubi mladunce, ponekada ponovo postane plodna nakon 80 do 140 dana.

Mladunac
Nakon skotnosti od 63 do 65 dana (iako je moguće od 54 do 70 dana), ženka donosi na svijet leglo od dva do pet mladunaca.Prosječna veličina legla mnogo varira po staništu, od 2,5 u Alabami do 4,8 u Sjevernoj Dakoti.Veća legla su češća na područjima sa većom stopom smrtnosti od, npr., lova ili hladnih zima.Dok muški jednogodišnjaci dostižu spolnu zrelost tek nakon glavne sezone parenja, jednogodišnje ženke mogu nadoknaditi visoku stopu smrtnosti i ponekada rađaju 50% svih mladih rođenih tijekom jedne godine.Mužjaci ne pomažu u podizanju mladih. Mladunci su slijepi i gluhi na rođenju, ali je njihova maska već vidljiva na svijetlom krznu.Težina 10 cm dugog mladunca na rođenju je između 60 i 75 grama. Ušni kanali im se otvaraju nakon 18 do 23 dana, nekoliko dana prije nego im se oči otvore po prvi put. Kada mladunci postignu težinu od oko 1 kg, oni počinju istraživati svijet izvan jazbine; čvrstu hranu počinju jesti nakon šest do devet tjedana.Nakon ovoga ih majka sve manje doji; odbija ih od sise nakon 16 tjedana. U jesen, nakon što im je majka pokazala jazbine i mjesta za hranjenje, mladunci se razilaze. Dok mnoge ženke ostaju blizu teritorije svoje majke, mužjaci se ponekada udalje više od 20 km.To se smatra instinktivnim ponašanjem koje sprječava parenje u srodstvu.Međutim, majka i mladunci u hladnim područjima tijekom hladnijih zima ponekada dijele jazbinu.

Dužina života

Rakuni u zatočeništvu poput ovog u SAD-u mogu doživjeti više od 20 godina.
Rakuni u zatočeništvu mogu živjeti više od 20 godina.Međutim, dužina života u divljini je samo 1,8 do 3,1 godina, ovisno o uvjetima koji se odnose na gustoću prometa, lov i vrijeme.Nije neobično da samo polovica mladunaca rođenih tijekom jedne godine prežive cijelu godinu. Nakon ove točke, godišnja smrtnost pada na između 10 i 30%. Mladi rakuni su ranjivi na gubitak majke ili glad, posebno tijekom dugih i hladnih zima.Najčešći prirodni uzrok smrti kod sjevernoameričke populacije rakuna je pseća kuga, koja može dostići epidemijske razmjere i ubiti gotovo cijelu lokalnu populaciju rakuna.U područjima sa gustim prometom i raširenim lovom ovi čimbenici mogu biti krivi za 90% smrti odraslih rakuna.
Najvažniji prirodni grabežljivci rakuna su ris, kojot i velike sove koje uglavnom love mladunce. U Zaljevu Chesapeake rakuni su među najvažnijim plijenom bjeloglavog štekavca. U arealima u koje su uvezeni u bivšem Sovjetskom savezu njihovi glavni neprijatelji su vukovi, risevi i sove. Međutim, grabežljivci nisu glavni uzrok smrti, posebno zato što su veći grabežljivci u mnogim područjima koja rakuni nastanjuju istrijebljeni.

OTVORITE HOĆU KOLAČ.

RAKUN,TA DIVNA I ČUDESNA ŽIVOTINJA,PRIRAŠĆE VAM SRCU.

RAKUN,TA DIVNA I ČUDESNA ŽIVOTINJA,PRIRAŠĆE VAM SRCU.

BABY ALBINO RACCOON.

Ishrana

Iako su obično noćne životinje, rakuni su ponekada aktivni danju kako bi iskoristili dostupne izvore hrane.Ishrana im se sastoji od oko 40% beskralježnjaka i 27% kralježnjaka. Budući da mu se ishrana sastoji od razne hrane,  rakun je "možda jedna od oportunističkijih životinja na svijetu"Iako se u proljeće i rano ljeto uglavnom hrani kukcima, crvima i drugim životinjama dostupnim rano u godini, više voli voće i orašaste plodove, poput žireva i lješnjaka; oni se pojavljuju kasno u ljeto i u jesen i predstavljaju bogat izvor kalorija za skupljanje masnih naslaga za zimu.Unatoč uobičajenom mišljenju, rakuni jedu aktivan i veliki plijen poput ptica i sisavaca vrlo rijetko, budući da više vole plijen kojeg je lakše uloviti, posebno ribe i vodozemce.Kada ima dosta hrane, rakuni mogu razviti jaka induvidualna preferiranja prema nekoj vrsti hrane.U sjevernom dijelu svojeg reala rakuni padaju u zimski san i drastično smanjuju svoju aktivnost sve dok se snijeg ne otopi.

 Ha ha lijep sam.

MALECKI POBJEGAO.

MORA BITI POSLUŠAN,....

Rakuni u zatočeništvu često peru hranu prije nego što je pojedu.

Rakuni skupljaju hranu i druge predmete svojim prednjim udovima kako bi ih razgledali i otklonili neželjene dijelove. Osjetljivost na dodir njihovih prednjih udova se povećava ako se ova radnja odvija pod vodom, budući da voda omekšava tvrdi sloj koji prekriva šape.Međutim, ponašanje promatrano kod rakuna u zatočeništvu, kada odnose hranu do vode i "peru" je prije nego što je pojedu, nije zabilježeno u divljini. Prirodoslovac Georges-Louis Leclerc, Comte de Buffon (1707.–1788.) je vjerovao da rakuni nemaju adekvatnu proizvodnju pljuvačke koja vlaži hranu, pa da stoga moraju vlažiti hranu, ali ovo je sigurno netočno. Rakuni u zatočeništvu vlaže hranu češće kada potok nije dalje od 3 m od njih. Naširoko prihvaćena teorija kaže da je vlaženje instinktivno ponašanje koje imitira traženje hrane na obalama rijeka i sl. Ovo podržavaju zapažanja da hranu podrijetlom iz vode rakuni češće vlaže. Izgleda da čišćenje prljave hrane nije razlog "pranja". Stručnjaci su bacili sumnju na vjerodostojnost zapažanja divljih rakuna dok vlaže hranu.

 TU ODMARAM.

I POSMATRAM.

LIJEP SAM.

Razmnožavanje

Rakuni se obično pare u periodu kojeg izaziva povećana količina svjetlosti između kasnog siječnja i sredine ožujka. Međutim, postoje veće regionalne razlike koje količina svjetlosti ne može u potpunosti izazvati. Na primjer, dok se rakuni na jugu SAD-a obično pare kasnije od prosjeka, sezona parenja u Manitobi ima svoj vrhunac kasnije nego obično u ožujku i nastavlja se do lipnja.Tijekom sezone parenja, mužjaci lutaju svojom teritorijom u potrazi za ženkama u pokušaju da ih zavedu u periodu od tri do četiri dana kada je začeće moguće. Ovi susreti se često dešavaju na glavnim mjestima okupljanja.Kopulacija, uključujući i predigru, može trajati preko jednog sata i ponavlja se nekoliko noći zaredom.Pretpostavlja se da slabiji pripadnici muških grupa također dobijaju šansu za parenje jer se snažniji ne mogu pariti sa svim dostupnim ženkama.U jednom sitraživanju provedenom na jugu Teksasa tijekom sezona parenja od 1990. do 1992. godine, oko jedne trećine svih ženki se parilo sa više nego jednim mužjakom.Ako ženka ne postane skotna ili ako rano izgubi mladunce, ponekada ponovo postane plodna nakon 80 do 140 dana.

 ĆAOOOOOOOOO.

Mladunac

Nakon skotnosti od 63 do 65 dana (iako je moguće od 54 do 70 dana), ženka donosi na svijet leglo od dva do pet mladunaca. Prosječna veličina legla mnogo varira po staništu, od 2,5 u Alabami do 4,8 u Sjevernoj Dakoti.Veća legla su češća na područjima sa većom stopom smrtnosti od, npr., lova ili hladnih zima. Dok muški jednogodišnjaci dostižu spolnu zrelost tek nakon glavne sezone parenja, jednogodišnje ženke mogu nadoknaditi visoku stopu smrtnosti i ponekada rađaju 50% svih mladih rođenih tijekom jedne godine.Mužjaci ne pomažu u podizanju mladih.Mladunci su slijepi i gluhi na rođenju, ali je njihova maska već vidljiva na svijetlom krznu. Težina 10 cm dugog mladunca na rođenju je između 60 i 75 grama.Ušni kanali im se otvaraju nakon 18 do 23 dana, nekoliko dana prije nego im se oči otvore po prvi put.Kada mladunci postignu težinu od oko 1 kg, oni počinju istraživati svijet izvan jazbine; čvrstu hranu počinju jesti nakon šest do devet tjedana.Nakon ovoga ih majka sve manje doji; odbija ih od sise nakon 16 tjedana. U jesen, nakon što im je majka pokazala jazbine i mjesta za hranjenje, mladunci se razilaze. Dok mnoge ženke ostaju blizu teritorije svoje majke, mužjaci se ponekada udalje više od 20 km.To se smatra instinktivnim ponašanjem koje sprječava parenje u srodstvu.Međutim, majka i mladunci u hladnim područjima tijekom hladnijih zima ponekada dijele jazbinu.

 

DRUŽIMO SEEEEE.

Dužina života

Rakuni u zatočeništvu  mogu doživjeti više od 20 godina.

Rakuni u zatočeništvu mogu živjeti više od 20 godina.Međutim, dužina života u divljini je samo 1,8 do 3,1 godina, ovisno o uvjetima koji se odnose na gustoću prometa, lov i vrijeme.Nije neobično da samo polovica mladunaca rođenih tijekom jedne godine prežive cijelu godinu.Nakon ove točke, godišnja smrtnost pada na između 10 i 30%.Mladi rakuni su ranjivi na gubitak majke ili glad, posebno tijekom dugih i hladnih zima.Najčešći prirodni uzrok smrti kod sjevernoameričke populacije rakuna je pseća kuga, koja može dostići epidemijske razmjere i ubiti gotovo cijelu lokalnu populaciju rakuna.U područjima sa gustim prometom i raširenim lovom ovi čimbenici mogu biti krivi za 90% smrti odraslih rakuna.

 

Najvažniji prirodni grabežljivci rakuna su ris, kojot i velike sove koje uglavnom love mladunce. U Zaljevu Chesapeake rakuni su među najvažnijim plijenom bjeloglavog štekavca.U arealima u koje su uvezeni u bivšem Sovjetskom savezu njihovi glavni neprijatelji su vukovi, risevi i sove.Međutim, grabežljivci nisu glavni uzrok smrti, posebno zato što su veći grabežljivci u mnogim područjima koja rakuni nastanjuju istrijebljeni.

FOTKE: